Intervju s bivšim predsjednikom Stjepanom Mesićem

Za malo više od mjesec dana, točnije 19.02. biti će druga godina od kad je aktualni predsjednik, Ivo Josipović preuzeo predsjedničku dužnost od svog prethodnika Stjepana Mesića. No bez obzira na “političko umirovljenje”, raspored bivšeg predsjednika Mesića itekako je ispunjen, a u razgovoru se osvrnuo na svoje predsjedničke mandate, svog nasljednika, brojne aktualnosti s domaće i inozemne političke scene te otkrio namjerava li se vratiti u aktivnu politiku.

Dvije godine su prošle otkad vas je naslijedio Ivo Josipović. Imate li sada više slobodnog vremena, da li je vaš raspored sada isti kao i u trenutku dok ste obnašali predsjedničku dužnost ili se situacija promijenila?

Pa dinamika je otprilike ista. Jedino je komfornije utoliko što ne moram donositi odluke. Inače, puno sastanaka, puno predavanja, puno posjeta tako da dinamika se nije promijenila, a vremena za hobije imam isto koliko i prije. Jednom tjedno odem na golf i to je sve. Radni dan mi započinje u devet sati i u uredu sam do osamnaest sati ukoliko poslije nemam obaveze.

Ako se osvrnete na oba vaša predsjednička mandata, jeste li zadovoljni onim što ste postigli?

Čovjek ne može biti sasvim zadovoljan sa učinjenim jer sam ne sudjeluje u kreiranju politike. Dakle, to je jedno sukreiranje vanjske politike, politike u obrambenom sustavu, u obavještajnom sustavu, ali odluke o ostalim obvezama države donosi vlada. Međutim, sve se to reflektira i na predsjednika republike, a tamo ne može predsjednik učiniti ništa u smislu vladinih odluka oko gospodarstva, ukupna privrede, školstva, zdravstva, bankarskog sustava. Sve je to izvan kompetencija predsjednika. Ja sam zadovoljan s onim što sam ja učinio, ali nisam zadovoljan sa ukupnim rezultatima politike u vremenu u kome sam ja bio.

Postoji li neka tema, pitanje ili problem koji ste željeli riješiti ili potaknuti rješavanje, a niste uspjeli za vrijeme vaših mandata?

Nezadovoljan sam zbog toga što nije dovoljno učinjeno ne našom krivnjom. Nije dovoljno učinjeno u nalaženju novaca za vrijeme divlje privatizacije i za vrijeme samog rata jer stotine milijuna su dolazili u Hrvatsku ili su obilazili Hrvatsku. Oni su odlazili na određene fondove, a onda im se odatle gubi svaki trag. Mi smo glavno naoružanje dobili iz garnizona JNA koje smo oteli dakle koji su u ratu osvojeni. Vrlo je malo bilo oružja i streljiva koje je došlo iz inozemstva, a milijuni su dolazili koje su slali naši iseljenici. Nezadovoljan sam jer nismo mogli učiniti više jer tu su u pitanju bančine tajne, tu su u pitanju i interesi drugih država jer njihov je interes da naš novac bude tamo, u drugim bankama, a ne da ode u hrvatske banke. U tom dijelu nisam zadovoljan iako sam mislio da će to ići dosta brzo. Mislio sam da će službe drugih država, nama prijateljskih zemalja, pomoći da uđemo u trag novcu jer veliki novac ostavlja veliki trag i računao sam da će to ići brže. Ako uzmete u obzir da se radi o stotinama i stotinama računa na koje su odlazili ti novci, a mi ne možemo utvrditi tko je zadnji tko je podizao te novce.

Bi li promijenili neku od svojih odluka ili poteza?

Ne. Ja sam uglavnom sve svoje odluke donosio nakon pomnog analiziranja situacije i svaku odluku koju sam donio, ja bi ju donio i sada u onim okolnostima. Ono što bi trebalo radi efikasnosti funkcioniranja funkcije predsjednika i radi ekonomičnosti postupaka jest slijedeće. Mislim da bi trebalo predsjedniku dati pravo da ne potpisuje zakon za koji misli da je protuustavan i da ga odmah upućuje Ustavnom sudu i da Ustavni sud to onda u promptnom roku rješava jer ovo kako je sada nema nekog naročitog smisla. Predsjednik u roku od osam dana mora potpisati svaki zakon koji donese parlament, a onda može pokretati postupak pred Ustavnim sudom ako smatra da je protuustavan i to može trajati godinama i to jednostavno nema smisla.

Aktualni predsjednik, Ivo Josipović dužnost obnaša već dvije godine. Kako ste zadovoljni svojim nasljednikom? Što ste mu savjetovali kada je stupio na dužnost?

Svakako da smo mi razgovarali prije, razgovarali smo i poslije, razgovaramo i ovih dana. Svaki čovjek ima svoj stil i mislim da je njegov sasvim u redu. On sasvim u dobroj mjeri i najboljoj mjeri koristi svoje ovlasti. Mislim da je njegova politika u redu.

Parlamentarni izbori su iza nas. Kako komentirate novi saziv Sabora i novu Vladu?

Ja sam bio dosta kritičan prema sazivu bivšeg Sabora jer je tamo bilo figura i likova koji niti u jednoj ozbiljnoj zemlji ne bi zaslužili da se pojave u parlamentu. Zato je kriv i naš izborni sustav. Izbori kod nas nisu personalizirani. Stranke predlažu i o njima ovisi o tome koga će staviti na listu tako da se pojedinci mogu naći na listi, a da inače u nijednom izbornom okrugu ne bi mogli proći. Međutim, igrom sadašnje regulative oni se pojavljuju. Oni koje rade u skladu sa pravilima, u skladu sa zakonom i poslovnikom ne mogu često puta doći dovoljno do izražaja zbog ovih likova koji često budu sasvim smiješni ili budu sasvim nekorisni. Sadašnji sastav parlamenta nešto je bolji od prošlog, ali još se pojavljuje nekoliko likova upravo radi nepersonalizacije izbora.

Koje bi mjere nova Vlada trebala poduzeti kako bi Hrvatska krenula prema izlazu iz recesije i kako bi bi godina koja je tek započela, a mnogi ju najavljuju vrlo teškom, bila lakša svima?

Mjere koje trebaju poduzeti su rigorozne i one moraju biti takve, ali se mora znati do kada će pojedina mjera biti i koji će biti efekti tih mjera. Ako građani znaju koji će biti efekti određene mjere i znaju koliko će trajati ta mjera onda će oni podnijeti i teškoće koje ona izaziva. Sasvim je jasno što je potrebno. Ono što se ne može ostvariti u kratkom vremenu, a to je otvaranje novih radnih mjesta. Država je išla u zaduživanje, administracija je bujala, a nismo dobili nova produktivna radna mjesta. Ono što Vlada mora učiniti jest da prije svega motivira dolazak stranog kapitala, da vodi takvu politiku u gospodarstvu da se isplati proizvoditi, a da bi se to ostvarilo treba mijenjati politiku. Hrvatska nema strategije i ono što Vlada mora odmah učiniti je donijeti gospodarsku strategiju razvoja Hrvatske. Turizam je jedna od najvažnijih grana našeg gospodarstva, ali da bi dobili nove turiste, mi dosad nismo imali hrabrosti pozvati nove turiste. Orijentirali smo se na turiste zapadne Europe, i tek malo na američko tržište. Jedna Kina koja ima milijardu i tristopedeset milijuna stanovnika, jedna Indija ili zemlje Zaljeva. To su zemlje koje imaju sigurno dovoljno kapaciteta da se može od njih očekivati dolazak turista ne samo u druge europske zemlje nego i u Hrvatsku, a mi nismo riješili osnovno pitanje, a to je pitanje viznog režima. Vizni režim se mora što prije promijeniti. Treba osvajati ta tržišta jer Kina ima pedeset milijuna milijunaša, a nismo poduzeli ništa da jedan dio tih ljudi dođe nama.

Ima li premijer Milanović zajedno s novim ministrima dovoljno snage povući poteze koji će Hrvatsku pomaknuti naprijed?

Prije svega on je dobio izbore na poruci da moramo ići u promjene, a promjena znači promjena gospodarske politike, odnosa prema regiji, prema svijetu i na tome on ima opću podršku hrvatske javnosti. Izbori su pokazali. Budući da ima podršku, on mora sa svojim timom ići u hrabre poteze i mislim da je sa nekima već počeo.

Prema nekim istraživanjima i napisima u brojnim medijima, Hrvati su nedovoljno informirani oko Europske unije i postoji veliki broj euroskeptika. Uskoro se bliži i referendum kada će se građani izjasniti za ili protiv ulaska u EU. Što bi poručili euroskepticima?

Euroskeptici gledaju pitanje udruživanja samo sa jednog aspekta, a to je da svima u Europi nije jednako. Imamo Grčku koja ima svoje probleme, imamo Portugal, imamo Španjolsku koje također imaju svoje probleme. Moramo gledati “profuturo”. Dio tih probleme je nastao jer nema zajedničke monetarne i fiskalne politike. Da je bilo konsenzusa u monetarnoj i fiskalnoj politici u bankarskom sustavu vjerojatno mnogih ovih problema ne bi bilo jer moraju u financijskom sektoru postojati regulatori i Europa mora uvesti te regulatore. Kada se to dogodi neće više biti takvih situacija.  Euroskeptici ne gledaju taj problem kao da je rješiv i da će se sigurno riješiti nego gledaju kao da je to jedna konstanta. Mislim da će građani reagirati kao kolektivni intelektualac i da će shvatiti da postoje prolazni problemi koji će se riješiti i koji se rješavaju, a postoje stalne koristi koje ćemo imati ulaskom u Europu.

Vratimo se malo na vaše predsjedničke mandate. Bilo je nekoliko sudskih sporova u kojima su drugi tužili vas, a bilo je i onih u kojima ste vi tužili druge. Koliko je još takvih “repova” ostalo za vama?

Ima toga dovoljno jer jedan dio se nije slagao s mojom politikom i čekao je trenutak da meni istekne mandat da me može izvesti pred sud. Ima raznih slučajeve, neki su još uvijek u toku. Mislim da su neki procesi i politički obračuni jer dobar dio sudaca u Hrvatskoj je došao iz jedne druge retorte i oni sada čekaju obračun sa mnom. U vrijeme čistki kada je pravosuđe čišćeno poslije devedesete godine došao je jedan dio nekompetentnih ljudi, politički dubioznih kojima moja politika ne odgovara i ja ovo razumijem samo kao jednu brutalnu osvetu, kao jednu šikanu i to ne ocjenjujem kao nezavisnost pravosuđa. Kad me ti sudski sporovi ne bi financijski koštali, onda bi me razveseljavali jer to su za mene, računajući suca i advokata i ovog pljačkaša (francuski odvjetnik hrvatskih korijena Ivan Jurašinović kojem je Stjepan Mesić platio odštetu za klevetu – op. a.) smiješni ljudi.

Ovaj intervju će pročitati i poslušati velik broj studenata novinarstva Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu. Kakvo je vaše mišljenje o novinarstvu u Hrvatskoj?

Sada imamo slobodno novinarstvo, ali koje ima određene bolesti, a to su bolesti da mnogi ne znaju ili se ne usude koristiti svoju novinarsku slobodu, da se drži jedino onog što novinar mora, a to je pisati istinu. Kada, gdje i što se dogodilo. Komentari su nešto drugo. Novinar ne smije na jedan brutalan način pod svaku cijenu zagovarati jednu političku opciju jer on mora objektivno obavještavati javnost. Ono što trenutno ide su žutilo, afere, sva moguća čuda koja se događaju i u političkoj i kriminalnoj sferi i tu se izlazi iz jednog okvira, a prije svega tu je i estrada. Kada se sve to smiješa, interes vlasnika je da proda što više primjeraka i dobije što više reklame u svom mediju. Ako bude više žutila, afera, neobjektivnosti dolazi i do apsurdnih situacija.

Za kraj intervjua zamolit ću vas za komentar vašeg eventualnog povratka u aktivnu politiku o čemu povremeno javljaju pojedini mediji.

Nemam ni na kraj pameti osnivati novu stranku niti se vraćati u operativnu politiku. Ja procjenjujem kao i svaki građanin političku situaciju, ali ne mislim se vraćati u politiku. Ja jesam bio predsjednik svih građana Hrvatske, ali nisam bio predsjednik svih političkih opcija, a tako i sada.

Poslušajte cijeli intervju sa Stjepanom Mesićem. Saznajte zašto ne čita Večernji list, trenira li još uvijek nanbudo, što je najapsurdnije čuo o sebi iz medija…